Između eskapizma, angažmana i objektivnosti

Sedmi Međunarodni festival fotografije Organ Vida, koji je okupio tridesetak suvremenih, uglavnom europskih fotografa i stručnjaka za fotografiju, službeno je otvoren međunarodnom izložbom fotografija Granice u izložbenom prostoru Galerije Klovićevi dvori, koja je kao središnja festivalska lokacija bila mjesto glavnine festivalskih događanja. Sedmo izdanje zagrebačkoga festivala fotografije Organ Vida tijekom prvog tjedna odradilo je glavni dio festivalskih programa, koji su osim izložbi fotografija uključivali radionice, razgovore o fotografiji, predstavljanje knjiga, filmske i videoprojekcije te izvedbeni i zabavni dio festivalske produkcije.

Uz središnju izložbu deset finalista međunarodnoga natječaja koja čini okosnicu festivala otvorene su popratne izložbe fotografija u izložbenim prostorima Galerije Klovićevi dvori (kontroverzni Soči projekt fotografa Roba Hornstra & novinara Arnolda van Bruggena, prizemlje; O Mothers of Bosnia Armina Smailovića, prvi kat; Collettivo Fotosocial Massima Branca & Igora Marchesana, podrum), Kuli Lotrščak (Uokvirene priče Markusa Henttonena, Maije Tammi & Iiu Susiraje), Galeriji Kranjčar (Bijele Noći Egora Rogaleva & Alexeya Bogolepova), Galeriji Zvonimir (ulična fotografija Istočne Europe EASTЯEET 3) i Galeriji Miroslav Kraljević (Uvozna pustinja Bojana Mrđenovića), dok je Dokukino KIC prikazivalo filmski projekcijski dio festivalskoga programa.

Lana Mesić, Anatomija oprosta

Niz dinamičnih i interaktivnih sadržaja bio je organiziran na svjetskoj razini sličnih festivalskih događanja, a popratni sadržaji sastojali su se od stručnih predavanja, okruglih stolova, panela, umjetničkih izlaganja u kojima su fotografi govorili o vlastitom radu, kreativnih radionica, jedan-na-jedan pregleda portfolija, predstavljanja pojedinih suradnika festivala i njihova djelovanja te niza autorskih gostovanja i glazbenoscenskih nastupa u kojima je suvremena fotografija bila polazište, središte i okosnica svih događanja, što je osnovna misija Organa Vida, neprofitne i nevladine udruge koja festivalom već sedmu godinu zaredom sve uspješnije skreće pozornost javnosti na važnost fotografije u najširem teorijskom, praktičnom, umjetničkom, medijskom i društvenom kontekstu. Upravo zahvaljujući entuzijazmu i djelovanju OV-a, Zagreb je prva dva tjedna u rujnu percipiran kao regionalno središte suvremene fotografije i kao takav upisan na kartu europskih festivalskih događanja.

Velikani suvremene fotografije

Projekt Granice rezultat je suradnje entuzijasta okupljenih oko neprofitne fotografske udruge Organ Vida dizajnera i likovnog kritičara Bojana Krištofića, koji je fenomen granice postavio kao tematski okvir ovogodišnjega natječaja te međunarodni žiri koji su činila istaknuta imena inozemne i domaće fotografije: Roger Ballen (SAD-JAR), Simon Bainbridge (UK; urednik časopisa British Journal of Photography), Rob Hornstra (Nizozemska), Michael Famighetti (SAD; urednik časopisa Aperture), Alessandro Imbriaco (Italija), Hannah Starkey (UK) i Sandra Vitaljić (Hrvatska). Ovogodišnje Granice OV-a predstavile su četiristotinjak fotografija i više od trideset domaćih i inozemnih fotografa. Između 350 prijava pristiglih iz 47 zemalja najviše ih je bilo iz Hrvatske, Velike Britanije, Italije, Francuske i Njemačke, a izabrano je deset najboljih projekata. Na središnjoj tematskoj izložbi u Galeriji Klovićevi dvori fotografijama su se predstavili Michele Le Belhomme (Francuska; Dva labirinta), Arnau Bach (Španjolska; Predgrađe), Myriam Meloni (Italija; Limbo), Daesung Lee (Južna Koreja; Futuristička arheologija), Aras Goekten (Njemačka; Arkanum), Anton Poljakov (Moldavija; Pridnjestrovski konglomerat), Lana Mesić (Nizozemska; Anatomija oprosta), Tommaso Tanini (Italija; H. je rekao da nas voli), Paolo Ciregia (Španjolska; U Ukrajini) i Alnis Stakle (Latvija; Teorija R). Uz deset finalista u festivalski katalog uključeno je pet posebno pohvaljenih projekata čiji su autori Jean-Christophe Guillaume (Belgija; Granice), Emile Ducke (Njemačka; Pridnjestrovlje, na lijevoj strani rijeke), Emanuelle Occhipinti (Italija; Cvjetovi Kosmeta), Andrejs Storkins (Latvija; Ljudi u dinama) i Olivier Lovey (Švicarska; Snaga munje 2011–2014). Direktorica međunarodnog festivala fotografija OV-a Marina Paulenka smatra kako je iskusni međunarodni žiri zbog opsega i visoke kvalitete pristiglih fotografija imao prilično zahtjevnu zadaću pri izboru finalista te je četiristotinjak odabranih fotografija, desetak finalista i pet posebno pohvaljenih projekata rezultat ozbiljnog i promišljenog timskog rada vrhunskih poznavatelja suvremene fotografije.

Aktualna tema

Izložba otvorena u Galeriji Klovićevi dvori od 3. do 18. rujna predstavlja najzanimljivije odabrane projekte suvremene fotografije, uglavnom europske provenijencije, koje su u okvirima zadane teme problem percepcije granica prikazali različitim poetikama i pristupima. Sedmi festival fotografija naglasak je stavio na istraživačke i dokumentarne potencijale suvremenih problematika ulične, egzistencijalne i eskapističke fotografije u kojoj su fotografske poetike izrazito naglašenih europskih korijena i europskih pristupa trenutku i pojmu suvremenog. Ovogodišnja je izložba zamišljena kao platforma aktivnog i dinamičnog istraživanja stanja i stilskih smjerova u suvremenoj fotografiji. Međunarodni žiri i tim kustosa koji je odabrao i postavio središnju festivalsku izložbu u središte pozornosti postavio je fotografiju, a ne fotografe, tako da su u žarište stavljeni fotografski ciklusi i procesi, ali i učinci i konačne estetske, sadržajne i misaone vrijednosti koje proizlaze iz fotografije.

Naslovna tema festivala fotografije i središnje izložbe Boundaries (Granice) naglašava potrebu kritičkog osvrta i povratka temeljnim elementima i vrijednostima fotografije te njezinim duhovnim izvorima i okvirima u kojem su granice pojam koji određuje okvire današnjeg svijeta, od geopolitičkih, fizičkih i stvarnih granica i ograničenja, do duhovnih i metaforičkih granica ucrtanih i postavljenih unutar naših vlastitih misaonih sklopova. U kontekstu postojeće europske stvarnosti ovogodišnja tema festivala više je no aktualna, a upravo su fotografi i fotografija u kontekstu prevladavajuće vizualne medijske kulture ti koji bilježe povijesni trenutak i stvaraju mentalnu sliku povijesti ljudske svakodnevice u kojoj se ostaje unutar granica ili se granice prelaze.

Iz popratnih programa i festivalskih događanja treba izdvojiti (iako je prilikom svakog izbora uvijek riječ o osobnoj poetici i ukusu osobe koja bira) dva, zapravo, ključna događanja ovogodišnjega festivala fotografije koje čine dvije krajnje točke na prostoru djelovanja suvremene svjetske fotografije. Prvi je predavanje i razgovor s američkim fotografom južnoafričke adrese Rogerom Ballenom u Galeriji Klovićevi dvori. Činjenica kako je Roger Ballen jedan od najvažnijih i najutjecajnijih fotografa 21. stoljeća, fotograf današnjice i autor svjetski priznatih i poznatih projekata neobične, pomaknute i ekstremne poetike na granici između fikcije i stvarnosti, u kojima povezuje različite medije izražavanja i ujedinjuje crtež, sliku, kolaž i skulpturu, dio festivalskog programa, nešto je što valja posebno naglasiti. Predstavljanje drugog dopunjenog izdanja Ballenove knjige fotografija Outland i istoimenoga filma, razgovor koji je s istaknutim fotografom vodila povjesničarka umjetnosti Leila Topić (MSU) te potpisivanje knjige zagrebačku festivalsku fotografsku scenu time je stavilo na aktualnu europsku kartu suvremene fotografije.

Ljepota zemlje

Drugi sjajni trenutak OV-a pripada filmskom dijelu festivalskoga programa u kojem je prikazan dojmljiv i višestruko nagrađivan dokumentarni autorski film njemačkoga redatelja, autora i fotografa s američkom adresom Wima Wendersa te fotografova sina Juliana Ribeira Salgada o životu i radu legendarnog brazilskog fotografa Sebastiãa Salgada. Film prošlogodišnje dokumentarne produkcije teži zauzeti poziciju dokumentarnog filma kultnog statusa koji nijedan fotograf koji drži do sebe ne smije propustiti. Sol Zemlje (The Salt of the Earth / Le Sel de la terre, 2014) priča je o četrdesetogodišnjem radu fotografa čiji opus reflektira nepopustljivu nadu u ljudski rod i civilizaciju. Film prati Salgadov put kontinentima i njegovo svjedočenje o povijesnim promjenama, nekim od najvažnijih događaja nedavne povijesti, međunarodnim sukobima, gladima i egzodusima, pri čemu se, uvijek vjeran čovjeku i čovječanstvu, upuštao u istraživanje i dokumentiranje netaknutih teritorija i grandioznih krajolika koji su svi redom dio nevjerojatna fotografskog opusa koji je hommage ljepoti zemlje.

Razgovori o fotografiji s umjetnicima, paneli s područja edukacije, klasifikacije i metodoloških pristupa proučavanju suvremene fotografije koje su moderirali dizajner i likovni kritičar Bojan Krištofić, povjesničarka umjetnosti Leila Topić i fotografkinja Sandra Vitaljić, tribine i okrugli stolovi, posebno oni koje je koncepcijski postavio i moderirao vizualni umjetnik i kulturni antropolog Bojan Mucko, naglasak su stavili na sve složeniju interakciju između fotografa i publike u kontekstu neprekidnih društvenih promjena u kojima suvremena vizualna kultura, prije svega fotografija, postaje sve dominantniji oblik medijske i društvene komunikacije. Posebno je zanimljiv bio okrugli stol posvećen upravo festivalizaciji kulture, pri čemu je rasprava o logici fotografskih festivala naglasila prednosti i nedostatke tog oblika komunikacije s potencijalnom likovnom publikom i komercijalnim tržištem fotografije i umjetnina, od logike kratkotrajnog intenziteta, oblika selektivnosti te pitanja jasne vidljivosti i objektivnosti takva oblika kulturne politike.

Što se tiče predstavljanja knjiga, osim već spomenuta kolekcionarskog izdanja knjige fotografija Rogera Ballena (koja je, nažalost, za hrvatske prilike kolekcionarima knjiga o fotografiji cijenom bila pomalo nedostupna) svakako valja izdvojiti predstavljanje izvanrednog nakladničkog pothvata The History of European Photography (1900–2000), dobar primjer međunarodnog istraživačkog projekta koji obuhvaća područje cijele Europe. Sjedište projekta je u Bratislavi, a njegov je voditelj cijenjeni ekspert na području fotografije Vàclav Macek, profesor na Fakultetu izvedbenih umjetnosti te direktor festivala Mjesec fotografije u Bratislavi, koji je oko projekta okupio pedesetak stručnjaka iz 35 europskih zemalja. Jednako tako zanimljivo bilo je predstavljanje izložbe Capa in Color (Capa u boji), kojom su prvi put predstavljene glamurozne fotografije u boji barda europske fotografije mađarskoga podrijetla, najpoznatijeg svjetskog ratnog fotografa i fotonovinara Roberta Cape (1913–1954) koju je predstavio urednik fotografije i zamjenik direktora Capa Centra István Virágvölgyi. Riječ je o dobroj izložbi fotografija koja se do 20. rujna može razgledati u Capa Centru u Budimpešti.

Nužno okretanje globalnom tržištu

I za kraj jedna opaska koja s Organom Vida ima i nema izravnih poveznica. Mojem organu vida nije promaknula odsutnost većega broja domaćih medijskih i agencijskih fotografa koji se prečesto zaklinju u fotografski profesionalizam i grintaju o teškoj sudbini hrvatske fotografije. Da se razumijemo, nisam očekivala ni približno bljeskanje primjereno festivalskom crvenom tepihu, no nekako se očekivalo odavanje kolegijalnog medijskog priznanja mladoj ekipi fotografskih entuzijasta koja je za dobrobit suvremene fotografije na ovim prostorima, štoviše, širem prostoru regije, odradila lavovski dio organizacijskoga, produkcijskog i postprodukcijskog posla. Pritom valja napomenuti kako je većina mladih entuzijasta u festivalsku produkciju prije sedam godina ušla jedva punoljetna, a danas je odrasla i stasala zajedno s festivalom.

Zanimanje za izložbe, panele, fotografske radionice i predstavljanje vlastitih fotografskih postignuća vrhunskim međunarodnim stručnjacima i ekspertima nažalost je, na lokalnoj i nacionalnoj razini, ostala nedovoljno iskorištena. Pritom mislim na organizirane jedan-na-jedan preglede portfelja u kojima su kao recenzenti i kuratori sudjelovali vrhunski stručnjaci, među ostalima Tuula Alajoki (Finska), Evita Goze (Latvija), Istvan Virágvögyi (Mađarska), Kolektiv Kamerades (Beograd), Michaela Bosáková (Slovačka) i Alessandro Imbriaco (Italija), koji su bez naknade u organizaciji koja je pratila svjetske standarde sličnih događanja pružali mogućnosti recenzije i konzultacije koje su mnogo bolje percipirali i iskoristili fotografi iz regije. Hrvatski fotografi, nažalost, nisu prepoznali priliku i mogućnost uspostavljanja komunikacijskih kanala i mogućnost otvaranja širih prostora djelovanja u kojima kvaliteta fotografije ukida granice. No to je već neka druga hrvatska saga u kojoj nitko nije prorok u vlastitom selu. Srećom za mlade ljude koje je entuzijazam okupio oko OV-a, njihovo je djelovanje prepoznato i priznato na širem prostoru djelovanja suvremene fotografije. U skoroj budućnosti, u kojoj su medijske granice odavno ukinute, zasigurno ćemo biti svjedoci priznanja njihova međunarodnog statusa, kako na području fotografije, tako i na području istraživanja, organizacije i promocije. Pitanje uključivanja na globalnu scenu i tržište fotografije ili i dalje inercija i prigovaranje – dvije su opcije. Drugih opcija, zapravo, nema.

Do idućega festivala fotografije OV-a treba srediti dojmove, usvojiti informacije i stečeno znanje primijeniti u svakodnevnom radu, učvrstiti stare i novouspostavljene veze na polju fotografije; umjetničke, komercijalne ili medijske, što bi jednostavnim rječnikom značilo da su upravo otpočele pripreme za osmi OV. Stvari su, čini se, uvijek prilično jednostavne.